Dobiveni listovi karbonskih vlakana obrezuju se na željenu veličinu pomoću stroja za precizno rezanje. Dijelovi se zatim slažu u slojeve i pomoću kalupa oblikuju u naplatke bicikla. Proizvođači naplataka mogu koristiti modernu tehnologiju kao što je računalno modeliranje i 3D tiskani kalupi za oblikovanje kotača s nevjerojatnom preciznošću.
Zatim se ploče i kalupi od karbonskih vlakana zagrijavaju u pećnici. Kotači se zagrijavaju u posebnom ciklusu zagrijavanja koji se naziva ramp ciklus. Toplina počinje na niskoj temperaturi i s vremenom se pojačava, a zatim se hladi. Temperatura i vrijeme zagrijavanja su precizno kontrolirani. Ovaj proces topi i spaja slojeve u jedan komad i stvrdnjava kotače. Kad kotačići izađu iz pećnice, gotovi su.
Nisu svi kotači od karbonskih vlakana jednaki. Postoji dosta varijacija u načinu izrade karbonskih kotača i načinu izrade samih karbonskih vlakana. Na primjer, proizvođači mogu mijenjati vrstu korištene smole, smjer vlakana, tkanje vlakana, gustoću i vrste korištenih vlakana, stupanj karbonskih vlakana, debljinu slojeva, broj filamenata po pramenu , način na koji se materijal zagrijava i oblikuje itd.
Sve ove varijacije igraju ulogu u krutosti, težini i trajnosti gotovih kotača. To može utjecati na težinu kotača, upravljanje biciklom, karakteristike vožnje i udobnost. Proizvođači mogu opti
karakteristike i udobnost. Proizvođači mogu optimizirati karbonske kotače za različite vrste vožnje. Na primjer, cestovni kotač mogao bi se učiniti krućim, a terenski kotač fleksibilnijim
